Mi smo jedna od seizmički ugroženijih država u Europi 229

Ovdje vlada veliki kaos, radimo po cijele dane jer je panika. Ljudi su prestrašeni, najednom se razvila svijest o potresima i pitaju se kakve građevine trebaju graditi da budu sigurni, kaže nam dr. Josip Atalić, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, koji sa skupinom naših stručnjaka i pripadnicima MUP-a boravi u potresom pogođenoj Albaniji.

– Mi pomažemo u procjenama oštećenja građevina nakon djelovanja potresa, odnosno pomažemo lokalnim vlastima da što prije naprave procjene kako ljudi ne bi morali spavati u šatorima. Približava se zima, a ljudi se boje spavati u oštećenim kućama. Nije poznat točan broj oštećenih građevina, ali već se napravilo oko 2000 procjena. Mi smo napravili oko 70 procjena – rekao je Atalić te upozorio da bismo sličnu situaciju mogli očekivati i kod nas u slučaju razornog potresa.

– Mi uopće nemamo obrasce za procjene pa bismo morali improvizirati, što iziskuje dodatno vrijeme. Nemamo ni pripremljene ljude koji bi obavljali procjenu – naglašava Josip Atalić.

Naš sugovornik i njegovi kolege s Građevinskog fakulteta, doc. dr. Mario Uroš i doc. dr. Marta Šavor Novak, voditelji su našeg “nacionalnog tima za procjenu rizika od potresa u Hrvatskoj”, koji pokušava podići svijest naših građana (i političara) o opasnostima te prirodne katastrofe.

– Pristupajući EU, naša je zemlja preuzela brojne obaveze, što je uključivalo i one iz područja upravljanja rizicima od katastrofa. Građevinski fakultet u Zagrebu postao je glavni izvršitelj za izradu procjene rizika od potresa, što smo napravili 2015. godine u suradnji sa zagrebačkim Prirodoslovno-matematičkim fakultetom i Državnim zavodom za statistiku. Pritom smo analizirali Zagreb kao najgori mogući scenarij, a poslije toga smo napravili i grubu procjenu rizika za županije. Prošle smo godine objavili ažuriranu procjenu rizika od potresa u Hrvatskoj. Ukratko, Hrvatska je jedna od seizmički ugroženijih država u Europi, a aktivnosti vezane za rizik od potresa su nedovoljne – ispričao nam je Josip Atalić kad smo ga posjetili na Građevinskom fakultetu prošlog tjedna prije puta u Albaniju.

Potrebna su veća ulaganja

– Treba istaknuti da sustav nije zanemaren, pri čemu treba istaknuti platformu za smanjenje rizika od katastrofa i ravnateljstvo civilne zaštite unutar MUP-a, ali kad sve usporedimo s ostalim državama, primjerice s Turskom i Italijom, gdje su se dogodili katastrofalni potresi, potrebna su puno značajnija ulaganja – rekao je Atalić.

Naša je zemlja u seizmički aktivnom području, gdje se duboko ispod površine zemlje Jadranska mikroploča pomiče prema sjeveroistoku oko jedan centimetar godišnje te gura i izdiže Dinaride. Seizmički je najaktivnije područje južne Dalmacije, a u kopnenom dijelu Hrvatske šire područje Medvednice. Također, seizmički je aktivno i kvarnersko područje, odnosno šire riječko područje, od slovenske granice pa do južno od Senja. Zadnji značajniji potres u Hrvatskoj, magnitude 6,0 prema Richteru, pogodio je 1996. godine Ston. No, kako se taj potres dogodio neposredno nakon rata, u kolektivnoj je svijesti brzo potisnut u zaborav.

– Seizmološka služba koja djeluje na zagrebačkom PMF-u u Zagrebu godišnje locira barem 12.000 potresa – i to posljednjih godina, kad nam je seizmička aktivnost blago smanjena u odnosu na prethodna razdoblja. Ipak, radi se o vrlo slabim do umjerenim potresima – naši građani osjete ih tek četrdesetak – upozorila je nedavno u Nedjeljnom Jutarnjem dr. Iva Dasović, seizmologinja s Geofizičkog zavoda PMF-a.

Činjenica da su neki dijelovi Hrvatske seizmički aktivniji od drugih samo je jedan čimbenika procjene rizika. – Rizik od potresa je sprega triju faktora: jedan je hazard, odnosno opasnost od potresa, što definira Seizmološka služba, drugi je prisutnost građevina na određenom području, što nazivamo izloženošću, a treći je oštetljivost građevina tijekom potresa, što određuje naš tim – pojasnio je Josip Atalić. Iako se iz današnje perspektive čini da je seizmička aktivnost oko Zagreba slaba, krajem 19. i na početku 20. stoljeća Zagrepčani su praktički svakodnevno živjeli s opasnošću od jakog potresa. Naš je glavni grad 9. studenog 1880. godine pogodio potres magnitude 6,3 prema Richteru (8. stupnja prema MCS ljestvici) s epicentrom na području Medvednice. Poginulo je dvoje, a 29 ljudi bilo je teško ozlijeđeno. Od 3830 zgrada, koliko je Zagreb tada imao, 485 stambenih toliko je stradalo da ih se moralo srušiti, a 1758 bilo ih je oštećeno, uključujući zagrebačku katedralu. Mnogo se stanovništva iselilo. Od 1880. godine pa do 1906. godine bili su česti potresi magnitude između 5,0 i 6,0, a onda je seizmička aktivnost oslabjela. Seizmolozi procjenjuju kako će potres koji će u budućnosti pogoditi Zagreb vjerojatno biti maksimalne magnitude 6,3 do 6,5 prema Richteru.

Polazeći od postojećih procjena potresnih rizika za Zagreb, stručnjaci Građevinskog fakulteta prošle su godine objavili ažuriranu procjenu za naš glavni grad. Zabrinjavajuće zvuči da zgrade sagrađene do 1964. godine najčešće nisu projektirane na potresna djelovanja, a čine trećinu stambenog fonda. Dodatno, više od pola stambenog fonda sagrađeno je od 1964. do 2013. godine, pri čemu su propisane vrijednosti horizontalnih sila od potresnog djelovanja, ovisno o promatranoj lokaciji, bile i nekoliko puta manje nego danas.

– Zagreb je u našoj studiji podijeljen na 218 mjesnih odbora, a radili smo procjenu oštećenja stambenog fonda i potencijalnog broja žrtava za svaki od tih mjesnih odbora. Sa stanovišta seizmičkog hazarda, najugroženije je podsljemensko područje, no kod ukupnog rizika ističu se mjesni odbori u centru grada. Naime, to je područje visoke izgrađenosti, a zgrade su relativno stare – rekla je dr. Marta Šavor Novak. Kada bi Zagreb pogodio potres sličan onome povijesnom iz 1880. godine, procjenjuje se da bi sedam posto zgrada doživjelo vrlo teško oštećenje, a manji dio njih i rušenje. Za scenarij s najgorim mogućim posljedicama prema procjeni bi čak 20 posto zgrada moglo doživjeti vrlo teško oštećenje, a manji dio njih i rušenje. Iako naši sugovornici nisu računali koliki bi bio ukupan broj žrtava, ranije procjene ukazuju da bi u slučaju najgoreg scenarija poginulo 2500 ljudi, a stotinjak tisuća građana bilo bi ozlijeđeno.

Problem mostova preko Save

Stručnjaci s Građevinskog fakulteta u proteklih su sedam godina proveli detaljnije dinamičke proračune pedesetak zgrada u Zagrebu koje su većinom dio kritične infrastrukture, poput zgrada javne vatrogasne postrojbe, Hrvatskog narodnog kazališta, Mosta slobode, bolnica Sv. Duh i KBC Sestre milosrdnice, studentskih domova na Savi i u Cvjetnom, nekih škola te značajnijih stambenih zgrada i nebodera. Analize navedenih građevina ukazale su na pojedine rizične skupine za koje se mogu očekivati značajna oštećenja. – Među njima su i zagrebačke bolnice koje su sve u sličnom stanju. Gotovo sve su stare, sagrađene su ili krajem 19. ili početkom 20. stoljeća, a zatim su nadograđivane ili su rekonstruirane da bi se prilagodile potrebama. Rekonstrukcije uglavnom obuhvaćaju proširenje hodnika i prostorija te otvaranje novih prostora, primjerice za operacijske dvorane. Uglavnom, većina tih intervencija je oslabila nosivu konstrukciju na najkritičnijim mjestima, u prizemlju. Sličan problem postoji i sa zidanim zgradama u centru grada. Nismo radili procjene za novije bolnice kao što je KB Dubrava, koje nisu toliko ugrožene jer su projektirane prema tadašnjim propisima kojima se osigurava određena razina potresne otpornosti. No, detaljna analiza pojedinačnih građevina bolnica Sv. Duh i KBC Sestre milosrdnice pokazuju da većina zgrada neće biti u uporabnom stanju za prihvat stradalih, što dodatno umanjuje ionako nedovoljne kapacitete – pojasnio je dr. Mario Uroš.

Poseban problem u slučaju razornog potresa bili bi mostovi preko Save, od kojih su samo Domovinski i Novi Jankomirski most predviđeni za evakuaciju stanovništva jer su projektirani u skladu sa suvremenim pravilima protupotresne gradnje. Ostali mostovi u Zagrebu su projektirani prije modernih važećih seizmičkih propisa. Teško mi je davati procjene o savskim mostovima, no činjenica je da su oni relativno stari, relativno loše održavani i većina nije projektirana u skladu s današnjim propisima – naglasila je Marta Šavor Novak.

Josip Atalić upozorava i na neiskorištenu priliku kod energetske obnove zgrada.

– Kad se to radilo, uz povećanje troškova oko 20 do 30 posto mogla se napraviti i energetska obnova i seizmičko ojačanje zgrada. Ove je godine došla nova direktiva iz EU s preporukom da se energetska obnova i seizmičko ojačanje rade zajedno ako je država na seizmički aktivnom području – rekao je Atalić.

Naši sugovornici ističu da su kod svake analizirane pojedinačne građevine u Zagrebu označena kritična mjesta, što je posebice bitno prilikom eventualnog raščišćavanja od djelomičnog urušavanja, spašavanja zatrpanih osoba ili pregleda nakon potresa manjeg intenziteta. I ti se podaci se mogu iskoristiti za prijedloge seizmičkih ojačanja, planove održavanja i ograničenje intervencija unutar zgrade, čime bi se povećala sigurnost i produljio uporabni vijek građevine. – Nužno je djelovati jer, za razliku od nekih drugih država koje su bile izložene razornim potresima, primjerice Turske i Italije, još imamo vremena reagirati prije eventualne katastrofe – zaključio je Josip Atalić.

Jutarnji.hr